Sreća. Tuga. Ljutnja. Zavist. Strah.
Ovo su emocije koje svatko od nas osjeti na dnevnoj bazi.
No ovaj blog vam pišem potaknuta spoznajom da stvari – emocije – nisu tako jednostavne kao što se čine. Krenut ću od jedne vrlo važne teze: emocije nisu jednodimenzionalne.
Jedna je majka došla kući s napornog dana na poslu i prvo što ju je na ulazu u stan zateklo bile su prljave tenisice na svijetlom tepihu, koje je njezin sin ostavio tamo nakon treninga. Naravno, emocija koju ona doživljava (ili misli da doživljava) jest ljutnja. No, je li to zbilja tako?
Da je bilo koji drugi dan u pitanju, ona bi podigla te tenisice, oprala mrlju i pripisala to mladenačkoj bezbrižnosti. No tog je dana na poslu bilo zbilja naporno, njezina joj je podsvijest cijelo vrijeme govorila da na tom mjestu nije sretna, da to nije ono čime se želi baviti, da ne vrijedi podnositi tolike količine stresa. Ali po tom pitanju nije ništa učinila jer zna da joj je posao potreban. I zato je prava emocija koju je osjetila: frustracija.
Ovim primjerom vam dajem do znanja zašto ću se u ovom blogu baviti važnim pitanjem: kako osvijestiti emocije? I zašto je to uopće važno?
Što su zapravo emocije?
Primjer iz uvodnog dijela bio je samo jedan u nizu koje nalazimo u svakodnevnom životu.
Baš kao što ono što percipiramo kao ljutnja ponekad može skrivati frustraciju, zamjeranje, iritabilnost ili nezadovoljstvo; tako i svaka druga emocija može skrivati neke dublje kojih nismo svjesni u trenutku kad ih osjetimo.
Emocije su, naime, sklop raznih čimbenika. Naš mozak neprestano dobiva senzorne informacije koje tada procesuira te im pridaje kompleksnost, intenzitet i slične varijable. U konačnici dobivamo povratnu informaciju mozga: to je ta emocija.
No kako svatko od nas ima svoj sklop, samim time „nezadovoljstvo“ za jednu osobu neće biti ista emocija kao i za drugu osobu. Ona će ovisiti o našoj percepciji, o otpornosti na neugodne stimulanse i o mehanizmima koje koristimo kako bismo se nosili s emocijama. S druge strane novčića, nekome će „nezadovoljstvo“ na poslu biti uzrokovano lošim odnosima s kolegama, dok će drugima biti uzrokovano nedostatkom sna i općenito lošim životnim stilom.
Nevjerojatne su sve te dimenzije emocija, zar ne?
No, zašto je toliko važno da ih znamo prepoznati?
Vrata koja emocije otvaraju
Napisala sam već mnogo blogova o emocijama. Pisala sam o emocionalnoj podršci drugih, o toksičnosti koja nastaje kad potiskujemo emocije, o tome kako emocije utječu na naše zdravlje. Svjesna sam, naime, njihove važnosti za našu dobrobit.
S razlogom smo živa bića koja mogu osjetiti nevjerojatan raspon emocija, a mnoge od njih su toliko kompleksne da ih je teško opisati riječima. Važnost emocija za ljude možemo tražiti u biološkom smislu i tome kako su našim precima nekad emocije davale potrebne reakcije organizma kako bi pobjegli od opasnosti.
No možemo ih tražiti i u suvremenom životu.
Ako znamo prepoznati svoje emocije, upoznat ćemo sami sebe i vidjeti kakvi smo zaista kao osobe. Razumjet ćemo puno više od svojih emocija: upoznat ćemo svoj karakter, stil života koji nam odgovara, ljude kojima se želimo okružiti.
A jednom kad spoznamo sebe i svoje emocije, znat ćemo ih prepoznati i u drugima. I samim time ćemo poboljšati komunikaciju i s bližnjima i s potpunim neznancima, znat ćemo kada i kako pomoći osobi, a kada se udaljiti od nje. Interakcije će biti kvalitetnije, a mi ispunjeniji.
Iako su emocije potekle iz onog „primarnog“ u čovjeku, s vremenom se razvijala i njihova kompleksnost, dovodeći nas do bića kakvi smo danas, s emocijama koje odgovaraju kompleksnosti i zahtjevima modernog svijeta.
Jedino što moramo znati jest kako ih prepoznati.
Kako osvijestiti emocije?
Iz svega o čemu sam pisala o ovom blogu jasno je da kompleksnost i multidimenzionalnost emocija otežava njihovo prepoznavanje.
No, uvijek postoje tehnike na koje se možemo osloniti kako bismo naučili kako ih osvijestiti.
- Koristite „kolo emocija“. Ima brojnih primjera ovakvih detaljnih popisa emocija online i oni vam mogu pomoći da dublje razmislite o svakoj emociji koju doživljavate kako biste joj pridali pravilan naziv.
- Prepoznajte poruku koju vam emocije šalju. Biološki gledano, svaka emocija je tu kako bi nam dala neku informaciju, a koja od nas zahtjeva reakciju. Kada naučimo prepoznati emocije, znat ćemo i kako one utječu na naše ponašanje i raspoloženje: jesu li to emocije koje nas motiviraju, koje nam pomažu stvoriti konekcije ili pak izgraditi životne vrijednosti.
- Razvijte otpornost na neugodne emocije. Kad kažemo neugodne, mislimo na tugu, sram, ranjivost. Otpornost na ove emocije može se razviti tehnikama kao što je mindfullness meditacija te razvoj suosjećanja prema samom sebi. A jednom kad naučimo kako se nositi s njima, lakše ćemo ih osvijestiti jer nećemo imati strah prema njima.
- Zastanite i razmislite o svojim emocijama. Učinite to nekoliko puta dnevno, prođite kroz sve što ste doživjeli, osvijestite čime su emocije uzrokovane i kako ste ih doživjeli.
Primijenimo li ove metode dovoljno puta, one će nam doći automatski i prepoznavanje emocija doći će samo od sebe.
A jednom kad ovakvo prihvaćanje emocija postane dio naše svakodnevne rutine, osjećat ćemo se slobodnije i graditi čvršće odnose. Bit ćemo tolerantniji prema drugima, ali i prema sebi samima.
S razlogom je raspon emocija toliko širok. On je stvoren za nas: živuća, svjesna bića.
