Žurimo, brinemo, radimo, vozimo, čistimo, vježbamo, razmišljamo. Čitave dane provodimo u začaranom krugu koji nas iscrpljuje. Kao da nam je čitav životni put ispisan obavezama, a sve kako bismo došli do konačnog cilja koji je obilježen materijalnim stvarima.
I zato pretjerano radimo kako bismo mogli kupiti novu odjeću, uzimamo kredite kako bismo riješili stambeno pitanje, plaćamo skupe kozmetičke tretmane kako bismo postigli izgled lica s naslovnica, pokušavamo držati konce obitelji, prijateljstva i posla. A kad ulovimo slobodnog vremena, provodimo ga na mobitelima i ponovno zatrpavamo svoj mozak informacijama ili ga opterećujemo gledanjem fotografija ili videa.
A onda se sjetimo naših djedova i baka. Čak i ako su imali normalan osmosatni radni dan, pamtimo ih po toplim trenutcima provedenim s obitelji i najdražima. Kako je baka uvijek na stolu imala neke kolače. Kako smo pričali i smijali se jedni s drugima, slušali mudre priče starijih, prepričavali zgode i nezgode iz škole tog dana. I sve se doimalo tako ležerno i lagodno, kao da su ljudi onda bili puno manje opterećeni nego danas i kao da nisu vukli svoje eventualne probleme s posla u svoje slobodno vrijeme.
Kamo su nestala ta vremena i je li ih moguće vratiti?
Što želimo postići u životu?
Kao prvo, zapitajmo se koji je zapravo naš životni cilj.
Mnogi će reći da žele puno novaca kako bi mogli ispuniti sve svoje snove. No, koliko smo se toga spremni odreći kako bismo taj cilj postigli? Sve je više poduzetnika i „ljudi od karijere“ koji sve odbacuju kako bi živjeli mirnim obiteljskim životom sa svojim najdražima. Jer u konačnici pati njihovo zdravlje i odnosi s drugima.
Drugi pak će reći da u svom životu samo žele biti sretni. Gdje se tu javlja problem? Svugdje oko nas prikazuju nam se slike tuđe vizije sreće. Možda nam je putem medija predstavljena seoska idila kao pravo sretno mjesto, no mi smo osobe koje će ispunjavati gradska vreva. Možda smo pročitali knjigu o samopomoći koja nas uvjerava da moramo biti budni rano svaki dan kako bismo doživjeli izlazak sunca, no mi volimo do kasno čitati knjigu i spavati duže. I zato čitavim tim putem kojim tražimo sreću moramo biti sigurni da znamo što će nas usrećiti, odnosno kakvim životom želimo živjeti. Važno je ne podilaziti isključivo očekivanjima drugih jer će to dovesti do nezadovoljstva samim sobom.
A jednom kad smo postali sigurni u svoje želje i životne ciljeve, vrijeme je da krenemo raditi na olakšavanju svakodnevnih koraka.
Lakoća življenja – kako je postići?
Prvi korak je uvijek jasan: usporimo i odmorimo. Kako bismo dobili jasnu životnu viziju i dosegli lakoću postojanja, potrebno je prvo zaustaviti kolotečinu u kojoj se nalazimo. Neki će uzeti godišnji odmor i maknuti se iz sredine u kojoj se nalaze. Drugi će otići na kampiranje negdje gdje nema signala na mobitelu. Treći će odabrati yoga retreat i provesti naredne dane u introspekciji. Što god da odabrali, važno je samo razbiti taj vrtlog u kojem se nalazimo kako bi nam se um raščistio i otvorila nova perspektiva.
A jednom kad shvatimo što nam je potrebno kako bismo zaustavili one stvari koje nam otežavaju život, postat će nam jasno i koje je „sitnice“ potrebno uvesti u svakodnevnu rutinu.
Drugim riječima, znamo što u životu želimo postići. A najlakše ćemo postići taj cilj ako nam je put popločan stvarima i postupcima koji nam svakodnevno postojanje čine lakšim. Lakoća življenja postiže se jasnom vizijom budućnosti, isprepletenuom s postupcima koji nas čine sretnima.
Za početak će neki od nas promijeniti posao, drugi mjesto stanovanja, treći životnog partnera. Možda ćemo se odlučiti baviti jogom i meditacijom. Možda ćemo si dopustiti opuštajuću masažu barem jednom tjedno, možda ćemo krenuti na tečaj keramike. Odlučit ćemo ostaviti mobitel sa strane barem na nekoliko sati dnevno kako bismo se posvetili dragim osobama. Reći ćemo NE prekovremenom radu i umjesto toga baviti se hobijem koji nas ispunjava.
Postoji li moderan svijet bez stresa?
U suvremenom užurbanom svijetu teško je pronaći idealan „spor“ život koji će biti u potpunosti bez stresa. Ponekad će problem biti međuljudski odnosi, ponekad prezahtjevan posao, a ponekad nedostatak stvari koje nas ispunjavaju. No, život se uvijek može preokrenuti i možemo za sobom ostaviti stvari koje nas iscrpljuju te se posvetiti onima koje nam donose osjećaj mira i svrhe.
Kada imamo plan za budućnost, a svaki nam je dan ispunjen onime što volimo, lakoća postojanja je nadohvat ruke. Potrebno je samo pustiti očekivanja drugih iza sebe i širom joj otvoriti vrata.
