„Zbroji se! Saberi se! Ti si Martin u oblacima! To sam slušala cijelo svoje djetinjstvo. Vječito mislima negdje drugdje, uvijek problemi s koncentracijom. Nisam bila svjesna ni sebe ni tla po kojem hodam. Raspršena! Imala sam mnoštvo ideja i snova koje nisam ostvarivala ili sam ih jako teško realizirala. Dovodila sam se u situacije koje sam željela, ali u kojima na kraju nisam potpuno uživala. Opet sam mislima bila negdje drugdje.“

Ovo je priča jedne moje klijentice koja mi je bila inspiracija za riječi koje slijede. Naime, postoje sretnici koji su oduvijek bili „zbrojeni“ i „sabrani“ te koji danas stoje s obje noge čvrsto na zemlji.

Drugi pak trebaju svu moguću pomoć kako bi postali uzemljeni – svjesni sebe.

Gdje počinje problem?

Nezadovoljstvo, nelagoda, bolovi. Stres na poslu. Loš odnos s partnerom, roditeljima, djecom. Sve su ovo samo simptomi, a ne uzroci nezadovoljstva životom.

Glavni uzrok je taj što nismo svjesni sami sebe.

Problem sa svjesnošću počinje još u djetinjstvu, kad nam društvo počinje nametati svoje ideje. Odgoj ne dozvoljava djeci da razmišljaju vlastitom glavom i još gore, da ne osjećaju ono što zbilja osjećaju. Moraš ovo, ne smiješ ono. Upiši ovu školu, nemoj hodati s tom osobom.

Sve nas ovo sprječava u osvještavanju svojih emocija i oslobađanju onih potisnutih. Postavljanje granica od rane dobi dovodi do kroničnog nezadovoljstva samim sobom.

Instinkt u nama

Engleski jezik prepun je zanimljivih termina, a onaj koji je posebno važan u ovom kontekstu je gut.

Naime, gut označava crijeva ili trbuh, no u prenesenom značenju označava hrabrost, intuiciju/osjećaj te ljudsku srž. He didn’t have the guts to tell the truth prevodimo kao Nije imao hrabrosti reći istinu. I had a gut feeling that something was wrong pak znači da smo osjećali kako nešto nije u redu.

I u tome leži poanta onoga što je vrlo važno za naše emocije i osjećaje – naš instinkt.

Koliko vam se puta dogodilo da vam razum i logika govore jedno, no instinkt je šapnuo drugo, suprotno? Vi ste postupili prema osjećaju i niste požalili. Nitko nam nikad nije rekao da slušamo svoj instinkt, no u njemu leži ključ. Trebamo postupati iz hare, odnosno iz guta.

Tretman hare – opuštajuća masaža trbuha

Iz svega navedenog važnost hare, odnosno trbuha, je jasna. U shiatsu masaži rad na hari je nezaobilazan — kroz njega se tijelu pristupa dublje, nježnim, ali moćnim dodirom.

Ja nisam tu da popravljam išta. Tu sam da slušam što tijelo govori. Tu sam kao podrška.

Nekada sam radila iz mjesta: idemo odblokirati što je blokirano i opustiti napetost. Danas radim iz mjesta: idemo slušati što nam tijelo ima za reći i podržati ga onako kako mu u tom trenutku najviše odgovara.

Tretmane ne radim iz glave, nego iz svoje hare. Pratim izraz lica, kretanje tijela i dah. Ako osjetim da je potrebno, provjerim s primateljem kako se osjeća i što osjeća. Odgovori su ponekad vrlo jednostavni — “dobro sam” ili “paše mi” — a ponekad iznenađujući, poput: “imam osjećaj kao da mi je sunce zasjalo u trbuhu”.

Dodirom želimo osvijestiti ono što je zaspalo, što se stisnulo, što se smrznulo, što se pravi mrtvo. Da bismo bili dobro i zdravi, svi naši dijelovi trebaju biti viđeni — trebaju živjeti. Upravo oni dijelovi koji su se stisnuli često su naši najživlji i najistinitiji dijelovi. Nekada im je netko rekao da nisu dobri, da su previše, da se ne smiju pokazivati.

Kada osjetimo da smo dovoljno spremni živjeti svoju istinu, vrijeme je da im damo pažnju i podršku da se ponovno otvore. Svojim tempom, naravno.

Zato uvijek napominjem svojim klijentima da mi kažu ako im u tretmanu nešto ne odgovara ili ako osjete potrebu da se stisnu.

Promjene se događaju kada tijelo zna da je sigurno. Tijelo koje se osjeća sigurno je tijelo koje se može opustiti.