„Nepodnošljiva lakoća postojanja“ roman je Milana Kundere iz 1984. godine koji je ostavio veliki utjecaj na vremena u kojima je napisan, unatoč svom nazivu koji sugerira lakoću otisaka. Roman je to duboke filozofije, smješten u Kunderinu rodnu, tada socijalističku Čehoslovačku (gdje je on bio zabranjen) 1969. godine. On uvodi nezamisliv koncept u period u kojem su ljudi bili okovani režimom: koncept potpune slobode.
Ne odnosi se ovo samo na slobodu kretanja, učenja, kupovanja i govorenja. Lakoća postojanja, odnosno lakoća življenja, seže puno dublje u stanje našeg uma i predstavlja općenito način na koji možemo živjeti.
Je li to dobar „životni moto“ ili pak ima nedostatke koji ga poriču?
Evo o čemu se točno radi.
Lakoća i težina življenja
Studentica književnosti mi je jednom prilikom rekla kako su na fakultetu obrađivali ovaj Kunderin roman i došli do zaključka kako ono nije samo književno djelo. On je čista filozofija, umjetničko djelo i psihologija čovjeka, sve u jednom.
Lakoća življenja odnosi se na shvaćanje svijeta u kojem živimo samo jednom i zbog toga bismo ga trebali živjeti punim plućima. Oni koji shvaćaju lakoću življenja, znat će da sve što im se dogodi u životu, dogodit će se samo jednom u tom jedinstvenom obliku. Nasuprot ovakvoj lakoći, postoji i težina življenja. To je pogled na svijet kakvog imaju osobe koje osjećaju sav teret kojeg im život donosi. To su osobe koje, bilo da je to zbog svog karaktera ili pak zbog životnih okolnosti, žive i ono crno što nam život donosi i svakodnevno se nose s tim.
Oni obuzeti lakoćom žive za trenutak. Te osobe grabe ljepotu u svoj njezinoj prolaznosti zato što su odustale od potrage za krajnjim smislom života. One ga prihvaćaju takvim kakav jest i grabe sve dane trenutke u njemu.
Kundera u svom romanu istražuje razne životne aspekte u koje se lakoća življenja može uklopiti. Autor nam daje sliku toga kako se oni odražavaju na nama samima. One osobe koje obilježava lakoća će rušiti stereotipe i norme ponašanja; neće se zamarati politikom ni religijom, otvoreno će pričati o svim temama i biti slobodniji u svojoj seksualnosti. Prihvatit će stvari onakvima kakve jesu i neće im dozvoliti da ih drže u stisku.
Drugim riječima, lakoća postojanja jest sloboda u svim pogledima.
I upravo se zato lakoća življenja može primijeniti kao pogled na život u kojem smo odlučili iskoristiti ono pred nama i otresti se utega koji nas drže na dnu.
Kako primijeniti lakoću (u umjerenoj mjeri)?
Neki od vas neće biti spremni na prihvaćanje kompletne lakoće življenja kao svog životnog odabira. Ni ja nisam, i ne znam sa sigurnošću kad ću biti. I to je sasvim normalno. Bilo da nas religija, odgoj, životne okolnosti ili manjak povjerenja prema ovakvoj filozofiji priječe da bismo je objeručke prihvatili, ipak postoje neke smjernice koje bi valjalo primijeniti.
Zašto? Zato što lakoća življenja znači optimizam. Jer ona znači lakše, sretnije osjećaje u nama samima. A naše emocije pak će se odraziti i na našem fizičkom zdravlju, čineći tako dodatnu dobrobit za nas i naše bližnje. Lakoća življenja stvara interne i eksterne odnose koji nas čine – lakšima.
Možda sljedeći put kada vas šef natjera da ostanete prekovremeno i radite tuđi posao, nećete šutke prihvatiti takvo ponašanje jer su vam potrebni novci. Samo ćete ga ljubazno saopćiti o svom odlasku i potražiti radno mjesto koje vas zaslužuje.
Možda ćete idući kišni dan kada vas jureći kamion zalije lokvom vode na to gledati kao na nešto smiješno. Neće to biti stvar koja vam je uništila dan. Možda čak i ponovno zaplešete na kiši kao kad ste bili djeca.
Mindsetom u kojem na takve stvari gledamo s lakoćom življenja činimo brojne promjene. Odjednom vas ona gužva ispred blagajne neće činiti nervoznima, nećete živjeti za novce i za društveni status, nećete se osvrtati za propuštenim prilikama ni težiti perfekcionizmu u svakom segmentu života. Cijenit ćete ono što imate i zbilja uživati u onome što vam život daje.
Je li apsolutna lakoća moguća?
Oni koji su čitali roman (ili gledali film), znaju da u konačnici samo jedan od likova (Sabina) živi nevjerojatnom lakoćom. Sve druge težina ipak sputava i ne mogu istresti to kamenje iz svojih džepova. Vežu ih životne želje, osjećaji prema drugim ljudima, povijesne okolnosti, odgoj, životni putevi.
Lakoća življenja nekima će poći za rukom u cijelom svom značenju, dok će drugi biti frustrirani ili svojom nemogućnošću takvog života ili pak ljudima koji ga primjenjuju. Lakoća i težina se, ipak, međusobno sukobljavaju.
Još više nego što je to bio slučaj u Kunderino vrijeme, danas živimo u svijetu težine. I zato, bez obzira na to hoćemo li je uvesti potpuno ili djelomično, lakoća življenja i njezini pogledi na svijet postaju nekom vrstom oduška, ispušnog ventila koji ponovno dovodi naše tijelo i um u balans.
Lakoća življenja je poput filozofskog lijeka za boljitke užurbanog svijeta: harmonija neopterećenja nasuprot teretima današnjice.
